Stojan Stole Gagro

 

Ponekad se pitam,zašto danas sunce sja,
kad u mom srcu liju kise.
Zasto uvijek odu oni,
koji su ostavili tragova najvise.
Zasto zaplačem kad cujem njegov glas.
I zasto se pitam postoji li dan za nas?
Zasto uspomene toliko bole,
Zasto se toliko ljudi za spas njegove duse mole.
Koliko je ljudi zapravo prepoznalo veličinu njegova bića?
A koliko ih o svemu tome lazno priča.
Zasto ljudi odu iznenada,dok vecina ljudi spava,
pa se s bolom pitamo jel sve to san ili pak java.
I onda kao obicni smrtnici se pitamo dal je sudbina kriva za sve?
Da li Bog cuje nase molitve?
Dal je prošao sretan kroz vrata raja?
Dal je sve ovo tuzna pjesma,tuznog kraja
Zasto anđeoska misija tako kratko traje
Hoće li se uopće roditi opet neko tko toliko puno daje?
I ono najvažnije,da li su ljudi prepoznali vrijednost života?
Da li su shvatili da u ovom životu nije najvažnija ljepota?
Dal znaju da je od svega najcjenjenija skromnost,zahvalnost i dobrota
Uvijek se pitao zasto imućniji ljudi od problema skrivaju oči
no on,unatoč slavi,to nije mogao..Uvijek je bio tu kad je trebalo nekom pomoći..
Sada znamo zasto je bio svojih roditelja ponos i dika,
i zasto ga danas ljudi štuju poput poznatog lika
HVALA STOLE,to je zapravo ono sto ti u ovoj pjesmi želim reći
Hvala sto si bio tu i pokazao mi put ka sreći..
Iako neznam dal me vidiš dok ove stihove pišem,
vjerujem da znas da cu te voljeti i poštovati sve dok dišem...
Puno je pitanja,a tako malo odgovora,
al ipak ja sam u tebi prepoznala uzora..
I na kraju ,pošto moram poć,zelim ti reć; ANĐELE,LAKU TI NOĆ  !!!!!!!